Svojevrsni je to zaključak projekta “Korak dalje” financiran sredstvima Europske unije. Ciljevi savjetovanja bili su unaprijediti međusindikalnu suradnju i razmjeniti iskustva i prakse vođenja socijalnih dijaloga među sindikatima različitih zemalja. U skladu s time, na naš poziv odazvali su se ovome savjetovanju gosti iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Republiku Srbiju predstavljali su Srećko Mrganić, predsjednik Izvršnog odbora Carinskog sindikata i Goran Perak, predsjednik podružnice carinarnice Novi Sad dok su predstavnici Bosne i Hercegovine bili Mehmedalija Osmić, predsjednik sindikata Uprave za indirektno oporezivanje i Stevo Stević, predsjednik Nadzornog odbora sindikata Uprave za indirektno oporezivanje. Poziv je bio upućen i carinskim sindikatima Slovenije i Crne Gore koji su, na žalost, izostali i opravdali nedolazak. Na savjetovanju su sudjelovale i predstavnice Carinske uprave Vesna Kadić – Komadina, zamjenica ravnatelja Carinske uprave i Tamara Gajer – Sombolac, voditeljica službe u središnjem uredu Carinske uprave.
Savjetovanje je otvorio predsjednik Carinskog sindikata Hrvatske, Rino Štorić, a u ime CSH izlagao je Zlatko Vidović, povjerenik sindikalne podružnice iz Ploča. Uz veoma sadržajnu i detaljnu PowerPoint prezentaciju te nadasve zanimljiv način izlaganja Vidović nas je podsjetio na same početke osnivanja sindikata i sindikalne scene u Hrvatskoj kao i na početke djelovanja Carinskog sindikata Hrvatske i probleme s kojima se suočavao tijekom godina. Upozorio je i na sve jaču fragmentiranost i razjedinjenost unutar samih sindikata što pogoduje vladajućim političkim strankama koje tada lakše manipuliraju i razbijaju snagu sindikata. Problemi institucionalne i političke prirode ograničavaju područja djelovanja te slabi unutar sindikalni dijalog i solidarnost. Ističe kako je socijalni dijalog postao privilegija pojedinih i paradoks gdje bi socijalni dijalog trebao biti nešto što spaja i rješava probleme u korist svih, a postao je sredstvo diskriminacije jer samo odabranima dozvoljava pravo pregovaranja. Država je ta koja u socijalnom dijalogu dominira i ima instrumente da nametne svoju volju i ograniči utjecaj sindikata na štetu mnogih, nažalost. Ovdje konkretno progovara o već kritiziranom i apsurdnom Zakonu o reprezentativnosti kojim je direktno onemogućeno većini sindikata da imaju i najmanji utjecaj na pregovore za kolektivnu ugovor unutra svojih djelatnosti te za njihova prava pregovaraju oni koji nisu upućeni u specifičnosti pojedinih službi. Sporni zakon je veliki problem i najveći kamen spoticanja u svim dijalozima ili bilo kakvoj komunikaciji i utjecaju sindikata na poboljšanje prava radnika čime se dovodi u pitanje spremnost države na komunikaciju i želju da imaju sindikate kao konstruktivne partnere što oni jesu te se treba što prije tražiti rješenje ove situacije.
Srećko Mrganić, predsjednik Izvršnog odbora Carinskog sindikata Republike Srbije rekao je kako ni kod njih situacija nije ništa bolja, a socijalnog dijaloga skoro pa i nema te su svoj sindikalni rad započeli “bijelim štrajkom” kako bi uopće došli u poziciju da ih se sasluša i primjeti. Da bi bili u poziciji da pregovaraju za kolektivni ugovor morali bi se udružiti s nekim većim sindikatom kojem bi članovi morali plaćati dodatnih 0,6% od plaće pored članarine od 0,6% koju već plaćaju svom sindikatu što nije mali iznos te je većini neprihvatljiv. Carinska uprava prihvatila je kolektivni ugovor koji je potpisan za državna tijela, a potpisano se većinom poštuje. Kao sindikat najviše funkcioniraju kroz socijalni rad pomažući članovima, a nešto što bi nam svima moglo služiti kao primjer je podatak da njihov Carinski sindikat ima 80% članova od ukupno zaposlenih u Carinskoj upravi.
Zadovoljstvo pozivom i sudjelovanjem na savjetovanju izrazio je Mehmedalija Osmić, predsjednik sindikata Uprave za indirektno oporezivanje iz Bosne i Hercegovine. Istaknuo je probleme u samom osnutku sindikata 2007.godine kad im je zbog administrativnih prepreka trebalo čak godinu dana da bi se uopće registrirali kao sindikat. Kolektivnog ugovora nemaju no ipak zadovoljstvo pronalaze u tome što je na čelnoj poziciji Uprave osoba koja ima razumjevanja za sindikat i sindikalni rad pa se njihovo mišljenje uzima u obzir. Borba za prava radnika je nažalost pomalo otežana, a glavne aktivnosti su ukazivanja na kriminalne radnje u državnoj upravi u čemu im dosta pomažu mediji. Predlaže da ovo savjetovanje ne bude zadnji susret sindikata iz susjednih zemalja jer bi veća suradnja, razmjena iskustava i podrška bila svima od velike koristi.
Nakon svih izlaganja na red su došla i pitanja iz publike te je najveći broj pitanja očekivano bio upućen gošćama iz Carinske uprave. Članovi CSH izrazili su nezadovoljstvo brojnim problemima unutar carinske djelatnosti među ostalim i neujednačene plaće s djelatnicima Porezne uprave s kojima su unutar istog ministarstva. Zamjenica ravnatelja Carinske uprave, Vesna Kadić – Komadina strpljivo je odgovarala na svako pitanje i iskazala je razumijevanje i podršku članovima sindikata te obećala prenijeti ravnatelju izrečene stavove. Nakon svega na inicijativu predsjednika CSH, Rina Štorića u pripremi je zamolba ravnatelju Carinske uprave da primi predstavnike CSH da kroz razgovor iznesu svoje probleme i da im se ponudi konkretno rješenje za iste.
Nakon rasprave donesen je glavni zaključak koji će biti temelj međusindikalne suradnje na državnoj razini, kao i sa srodnim sindikatima u inozemstvu stoga je najavljeno apliciranje na natječaj za slijedeći projekt čime će CSH ponovo pokušati sudjelovati u sličnom projektu financiranom od strane Europske unije. Razvoj sindikalizma u okrilju carinske službe označen je kao vrlo brz i dinamičan proces, dok je organizacija sindikata podignuta na zavidnu razinu. Usprkos tome, utjecaj CSH na cjelokupnoj sindikalnoj sceni ocijenjen je nedovoljnim. Potrebno je poraditi na dizanju svijesti o pripadnosti sindikatu, razvoju solidarnosti i aktivnom sudjelovanju članova. Također, valja naglasiti dijalog i kulturu dijaloga kao temelj uspješne suradnje među sindikatima i u samom sindikatu. Međutim, socijalni dijalog nerijetko postaje sredstvo diskriminacije, ucjena i opstrukcije umjesto da bude nositelj razvoja društveno-ekonomskih odnosa, demokracije i ljudskih sloboda. Daljnji napredak odnosa između sindikata i očuvanje postulata na kojima se temelji sindikalna organizacija ovisit će o našem budućem angažmanu, edukaciji novih članova i dijalogu, a tomu uvelike pridonose projekti poput ovoga.
